Oni koji vjeruju političkim liderima gaje više simpatija prema nasilnom ekstremizmu

Građani ne podržavaju toliko odlaske na strana ratišta u Siriju i Irak, dok puno više podržavaju separatističke borce u istočnoj Ukrajini, tačnije više od 12 posto ispitanika srpske nacionalnosti

Po definiciji, nasilni ekstremizam je nedozvoljavanje drugačije točke gledišta, držanje vlastitih uvjerenja ekskluzivnim i jedinim ispravnim, te korištenje nasilja kako bi se drugima nametnulo vlastito mišljenje.

Uvid u visokorizične zajednice

Agencija za istraživanje GfK krajem 2018. godine provela je terensko istraživanje o nasilnom ekstremizmu kojim je obuhvaćeno više od 2.100 osoba u 41 općini u pet županija Federacije BiH, u četiri općine na području Prijedora u Republici Srpskoj, te u Brčko Distriktu.

Atlantska Inicijativa je obavila više intervjua i organizirala pet diskusija u formatu tzv. fokus grupa, u Mostaru, Prijedoru, Sarajevu i Zenici. Iako rezultati istraživanja nisu reprezentativni za cijelu zemlju, pružaju uvid u visokorizične zajednice i pomažu da se pojasne faktori otpornosti i ranjivosti na nasilni ekstremizam.

Naime, Ured za operacije stabiliziranja sukoba, koji djeluje pri State Departmentu, proveo je istraživanje kako bi se ustvrdilo koji su indikatori nasilnog ekstremizma i kolika je otpornost  zajednice na ovu pojavu.

Nitko ne osuđuje radikalni politički diskurs

– Istraživanje o pojavi nasilnog ekstremizma je, osim u državama svijeta poput Kenije, Malezije, Nigera i Somalije, provedeno i u BiH. Ipak, u BiH je osjećaj marginalizacije najveći pokretač ekstremizma, dok je za druge on vezan za osjećaj stabilnosti, aktivnosti i sigurnosti.  Pripadnici tri etničke grupe u BiH, uglavnom, ne podržavaju odlaske na strana ratišta. Ne postoji značajna povezanost između vjerskog ili etničkog identiteta ispitanika i podrške odlascima građana BiH na ratišta u Siriju i Irak. Iskazan je mnogo viši nivo podrške separatističkim borcima u istočnoj Ukrajini, koje je podržalo više od 12 posto ispitanika srpske nacionalnosti. Takvi odlasci nisu nikada javno osuđeni, dok su radikalni stavovi i etnonacionalizam primjetni u svakodnevnom političkom diskursu. Vjerska posvećenost i prihvatanje drugih vjerskih grupa obično služe kao faktori otpornosti  nasilnom ekstremizmu, dok osjećaj ugroženosti vjere predstavlja faktor ranjivosti – stoji u istraživanju.

TV, internet i društvene mreže

Kao primaran izvor ekstremističkih poruka ispitanici su naveli televiziju, njih 59 posto, potom internet (39%) i društvene mreže 6 %. Iako su siromaštvo ili slabo obrazovanje često isticani kao vjerojatni faktori koji utječu na pojavu naisilnog ekstremizma, ni obrazovanje ni ekonomski status nisu utvrđeni kao predskazatelji nasilnog ekstremizma u BiH.

Nalazi pokazuju da ljudi koji imaju veliko povjerenje u političke lidere često imaju i više simpatija prema nasilnom ekstremizmu.

B.K.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!