Politički progon Željka Komšića tek slijedi!

Samovoljna kandidatura Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH   ispala je trn u oko i desnim i lijevim sarajevskim strankama. Neoprostivi Komšićev  grijeh nije paranoična želja za pobjedom nad Draganom Čovićem, nego njegova   kontroverzna i neobjašnjiva popularnost u bošnjačkom i malim dijelom i u hrvatskom i srpskom biračkom tijelu. Maširenija je aktivirana za suzbijanje naraslih rogova ‘lidera iz  nebodera’ i odobrene su najprljavije metode. 

Mjesecima ne opada neobjašnjiva popularnost šefa DF-a Željka Komšića. Neovisne agencije su u nekoliko navrata provjeravale rejting najvažnijih stranačkih vođa   u BiH i nisu mogli vjerovati, svaki puta se frapantno pokazalo da je Komšić uvjerljivo  najomiljeniji stranački lider. Apsurdno, njegov DF niti izbliza ne prati tu popularnost. Odlepršale su i još odlaze poznate stranačke laste, tvrde da se Željko Komšić pretvorio u faraona, te da sluša glas kafića i vjeruju ulizicama, a ne suradnicima koji smiju iznijeti svoje mišljenje i kritizirati šefa.

Krenule optužbe

Dobri poznavatelji političkih prilika i odnosa na sarajevskoj političkoj pozornici pokušavaju odgonetnuti u kojem ‘grmu leži zec’. Ishitreni Komšićev ‘bijeli dim’ i  neobjašnjiva samovoljna najava kandidature za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bili su samo fitilj da se frontalno udari po šefu DF-a koji je jednako postao opasnost i po  desne i po lijeve sarajevske stranke. Iz SDA su Komšića optužili da svojom najavljenom kandidaturom ne želi poraziti Dragana Čovića, nego mu suludo pomaže da razvali sve procese na svim razinama.

Fahrudin Radončić je Komšićevu moguću utrku za Predsjedništvo BiH doživio kao  suport kandidatu SDA u obračunu s Radončićem. I napokon, lijeve stranke su   nedvosmileno jednoglasno i uznemireno zamjerile Željku Komšiću na zabijanju glogovca u leđa ljevici i njezinim ambicijama da isture jednog zajedničkog kandidata koji bi  mogao konačno ući u zgradu državnog Predsjedništva.

Istina, u SDP-u se pojavio crv sumnje kojeg je posijao bivši vođa SDP-a Zlatko Lagumdžija, da je Nermin Nikšić nešto u tajnosti muljao s ‘izdajnikom’ Komšićem. Stvar je otišla poprilično daleko, Željko Komšić je svjestan svog moćnog alata, popularnosti, počeo ‘povlačiti bijele figure’ prema SDP-u, na granici s ucjenjivanjem svojih ‘drugova’ iz lijevih stranaka. Lansirao je opciju ekspresnog, ali realno neprovodivog ujedinjenja ljevice i formiranja nove stranke, Saveza socijaldemokratskih partija po mantri Dodikovog SNSD-a.

Obuzdavanje

Obuzdavanje Željka Komšića u namjeri da se kandidira, a u konačnici i da uđe u Predsjedništvo BiH kao hrvatski član, još je u granicama tolerancije i podnošljivosti. Nekako svi osjećaju i priželjkuju Komšićev salto mortale. Dnevni list doznaje iz više vrlo povjerljivih izvora bliskih SDA, ali i SDP-u, da će sarajevske stranke i neki drugi centri moći i utjecajni pojedinci aktivirati svu raspoloživu nadzemnu i podzemnu mašineriju   kako bi se spriječila pobjeda Željka Komšića. Prosudba jeste da je upad osovine Čović – Dodik u Predsjedništvo BiH vrlo prijeteći po državu, ali jednako tako je i eventulana pobjeda Željka Komšića većinski bošnjačkim glasovima ‘proglašena’ još većim problemom.  To bi odvelo zemlju u anarhiju i paralizu, a političko Sarajevo možda i u svojevrsnu međunarodnu izolaciju.

Mnogima je nekako ostala nezapažena vrlo rezolutna poruka šefa SDA Bakira Izetbegovića koju je prije otprilike dva mjeseca odapeo na susjednoj Hrvatskoj televiziji da ‘Željko Komšić ima legitimno pravo na kandidaturu, ali sigurno neće i pobijediti’.

Jedan izvor blizak samom vrhu SDA nam je također otkrio da će, ako zatreba, i islamska   zajednica preko svojih imama diskretno sugerirati svojim vjernicima da ne podrže   Željka Komšića. Obavještajno podzemlje će kopati po ratnoj ulozi Željka Komšića i tražiti mrlje za kompromitaciju. Čak se najavljuje i osporavanje dodjele ratnoga odličja ‘zlatnog ljiljana’ s kojim se Komšić godinama kiti i ponosi. Slučajno ili ne, ali indikativno je da se jedan donedavni Komšićev bliski stranački suradnik u zadnje vrijeme viđa sa  šefom OSA-e Osmanom Mehmedagićem. Tajnim kanalima već curi maliciozna glasina plasirana upravo iz sarajevskih obavještajno-medijskih rovova da je Željko Komšić ‘maznuo’ veliku lovu od nekih tajkuna iz okruženja Dragana Čovića.

Nastranu sve te obavještajno-podzemne ‘fekalije’, ostaje misterija kako šef DF-a Željko Komšić s tolikim političkim pa i životnim iskustvom nije ipak postupio racionalno po pitanju kandidature. Čini se puno ozbiljnije i mudrije da je Komšić prepustio ljevici da isturi zajedničkog kandidata za Predsjedništvo BiH, koje god nacionalnosti, a dan on kao stranački vođa, bude visoko ili čak i nositelj liste za državni parlament. To bi bilo dostojno njegove političke karizme i jamčilo sigurnu političku budućnost i respektabilnu karijeru.

Ovako, sve je to bačeno na kocku i Komšić se izložio velikom riziku. Nije mali broj   njegovih dojučerašnjih stranačkih drugova i političkih analitičara koji strahuju i predviđaju čak i najcrnji scenarij nakon izbora, politički suicid i definitivno sahranjivanje ozbiljne političke karijere Željka Komšića.  Naravno, pod tim se podrazumijeva izvjesni izborni debakl. Ipak, možda Komšić opet povuče bijele figure, ovog puta u drugom pravcu – odustajanja u ime viših, građanskih, interesa.

Piše: I. Marić, [email protected]

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!