PORUKA FRANJI TOPIĆU: Hvala profesore, idemo dalje, s vama!

U subotu, 6. srpnja s mjesta predsjednika HKD Napredak povlači se mons. Franjo Topić. Profesor. Tako bi ga oslovili njegovi Napretkovci s kojima je u dvadeset i devet godina prošao dolinom života od zgarišta do Napretkovih palača od rata, gladi i neimaštine do prilično dobrog imovinskog stanja kako nam pokazuju financijske kartice koje su nam, kažu, iz najboljih nakana stigle iz Zagreba. Osim toga doznali smo i kako zbog raznih nepravilnosti u vođenju Društva nije uputno Predsjednika proglasiti počasnim i dati mu ikakve ovlasti, a niti ikome tko je u desetom koljenu za njega rodbinski vezan. Tako sam se i ja osjetila prozvana, jer vrlo je moguće da smo u nekom daljem rodbinskom kodu s obzirom da nam skoro svima korijeni vuku iz srednjobosanske napaćene, ali lijepe zemlje.

Uopće nemam namjeru ulaziti u brojke kao ni u istinitost optužaba koje su poslane mailom, jer čelnici HKD Napredak nisu dopustili Zagrepčanima da sve to iznesu na svečanoj Skupštini na kojoj se onaj tko je podigao HKD Napredak iz pepela odlučio dostojanstveno povući godinu prije nego mu traje mandat. Načula sam kako neki, koji će vjerojatno pljeskati u subotu možda i u prvim redovima, vide u povlačenju priznanje krivnje i pobjedu ex zagrebačke Glavne podružnice no upravo takva misao je otrovna strelica i sotonsko hihotanje kojeg smo svjedoci u svakodnevici koju živimo u svojim životima bili u Hrvatskoj, BiH ili drugdje.

Tkogod je istinski član Napretka ovih dana nije sretan. Vidim to u očima njihovih lica, pokretima i govoru. Sve su to ljudi koji svoje u slobodno vrijeme pokušavaju dati vlastiti obol u činjenju dobra. Sve su to ljudi koji godinama prate Profesora. I nisu ovce. Znaju oni i vrline i mane. Svoje i njegove. Život je to. Znamo da u onom trenutku kad si narastao u očima većine postao si plijen koji žele umanjiti ili zbog svojih frustracija ili neostvarenih želja. I umjesto dobra počinju se tražiti pogreške, kuglat ih u prstima kao govno iz nosa i od njih praviti bombice koje imaju samo jednu namjeru: oblatiti onoga koji je sve ovo zamislio, izgradio, podigao i leži na milijunima koje krije i ne dijeli. I, prema njihovim uputama mi, mali ljudi bismo u subotu, 6. srpnja u dvorani u Vrbosanskom sjemeništu trebali umjesto Profesora vidjeti lopova. Jer, ljudi smo slabi na imovinske kartice u kojima ime previše nula, a mi dužni i gladni, gladni tuđih loših odluka, gladni glava, osuda i svi bismo ga rado razapeli umjesto rekli hvala, hvala hvala.

A zašto?

Na ovo bismo mogli odgovoriti s raznih aspekata, filozofskog, religijskog, humanističkog… No, uvijek i sve počinje od Čovjeka. Ljudi smo. Zlo nam je bliže. Uhvatimo se za njegove slatke priče i zaboravljamo svoje nesreće. Pa se kajemo i lupamo o prsa nedjeljom. I opet ispočetka vozamo se s đavlovim repom i u ovom slučaju brojimo Profesorove mane, pogreške, loše odluke i tražimo gdje li je što zabašurio kako bismo eto i sami da su nam takve nule u džepu. E, tu je ključ. Sudimo prema sebi. Osudimo lako. Etiketiramo. Pljunemo. Oklevetamo. Ne vjerujemo, jer  Bože moj, tko ne bi pored tolikih nula….

Da su ove financijske kartice došle u nekim drugim okolnostima vjerovala bi u dobronamjernost onih koji žele natrag u Napretkovu obitelj. Čak držim da ih se nije smjelo izgubiti. No, to je neka druga priča. Ovdje smo pred veliku Skupštinu na kojoj se povlači čovjek koji je svoj radni vijek utkao u danas prepoznatljivo Hrvatsko kulturo društvo.. Dovoljno je reći Napredak. I svi vide njegovo ime i lik. Vide Čovjeka. A, pitam vas vidite li vi Čovjeka kad pogledate oko sebe ili samo masu koja izgubljeno luta i traži krivce za svoje i tuđe neuspjehe?

Rijetko srećem ljude. Obično su to bezličnjaci s popisom interesa koji su spremni kupiti i prodati te u jednom danu. No, kad sretnem Profesora, vidim Čovjeka. I vidim rad, odluke, odabire. Vidim tvrdoglavost i upornost. Vidim zanesenost i loše odabire. Vidim svijest trenutka i odlučnost izdržati do kraja. S odgovornošću Čovjeka. S ljubavlju i njegovom naravnom ranjivosti.

Znade se kako sam i još sam protivna njegovoj odluci povlačenja no poštujem Profesorov odabir. Kao njegov prijatelj i daljnji srednjobosanski rod gotovo osjećam dužnost napisati svekolikoj javnosti željnoj skandala i pronevjera kako se u subotu, 6. srpnja s mjesta Predsjednika povlači Profesor. Onaj koji je podigao iz pepela i koji svog već „odraslog dječaka“ pušta dalje u svijet. Jer HKD Napredak je ljudina, a u njemu ima nekoliko onih koji će znati kako nastaviti dalje činiti dobro. No, ne bez Profesora koliko god se neki nadali. On ostaje unutar, jer Napredak ima dušu. A duša je upravo onaj koji u subotu želi uzeti malo odmora. Zato, naklonimo se Čovjeku. Kažimo hvala. To je dovoljno. I ljudski. A svi oni koji će u subotu pljeskati s figom u džepu, neostvarenim idejama, lošim savjetima i vražjim planovima neće stati. I dalje će se držati repa i trovati svijet. No, ne trujmo se i mi. Nego recimo Hvala Profesore, mi idemo dalje. S Vama!

Blaženka Malić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!