IGOR ANIĆ: Uvijek mi je drago primijetiti koliko Mostar daje uspješnih sportaša

Advertisements

Ne treba živjeti u prošlosti, a bilo je dobrih i loših odluka. Kad pogledam gdje sam sve igrao, i s kim, mislim da mogu biti ponosan. Nadam se da će biti još titula, rekao je Igor Anić

Između ostalih sportaša, Mostar je zaista dao i veliki broj izvrsnih rukometnih asova.

Od Jasne Merdan – Kolar koja je i najtrofejnija, do niza reprezentativnih igrača koji danas nastupaju u različitim državnim dresovima kao što su Ivan Karačić (BiH), Igor Karačić, Marino Marić (Hrvatska), Ćamila Mičijević (Hrvatska) i Tim Suton (Njemačka).

Među njima svoje mjesto svakako ima i Igor Anić (rođen u Mostaru 12. lipnja 1987. godine) koji je kao pivot reprezentacije Francuske osvojio europsko (Danska 2014.) i svjetsko zlato (Katar 2015.).

 – Drago mi je uvijek vidjeti da ima uspješnih sportaša iz Mostara, ne samo u rukometu, već npr. da Bojan Bogdanović igra NBA ligu što pokazuje koliko je to sportski grad. S boljim uvjetima mislim da bi bilo i više takvih, priča Igor Anić koji redovito dolazi u BiH:

 – Dolazim dva puta godišnje. Drago mi je doći i navikavam i svoja dva sina da idu dole. Obilazimo ljepote BiH. Imam i babu u Vogošći, tako da sam i tamo često.

Iza njega su veliki uspjesi s Francuskom, ali posljednje tri i pol godine više nije dio reprezentacije.

 – Računaju na mlade igrače, a ni ja ne očekujem poziv. Kad dobro igraš normalno da ti je malo krivo jer želiš nastupati i na velikim natjecanjima. Međutim Francuska stvarno ima izvrsne mlade. I četvrti pivot Nantesa, koji nije igrao na SP-u, je mogao komotno biti prvi pivot. Kao neostvarena želja ostao mi je nastup na Olimpijskim igrama i ja sam otvoren čak i zaigrati za neku reprezentaciju koja bi mi dala tu šansu da nastupim na OI. Mislim da je svakom sportašu to velika želja.

Osim titula s Francuskom, iza njega su titule prvaka tri države, kao i osvojena Liga prvaka s Kielom 2010. godine.

 – Ne treba živjeti u prošlosti, a bilo je dobrih i loših odluka. Sve što sam uradio, ponosan sam i nije mi žao što sam donio određene odluke. To me je izgradilo u čovjeka koji sam danas. Bio sam prvak s Montpellierom, imam jednu titulu s Nantesom, u Njemačkoj sam osvojio sve što se moglo osvojiti, pa imam titulu i s Celjem. Malo djeluje kao da se hvalim, ali kad pogledam gdje sam sve igrao, i s kim, mislim da mogu biti ponosan. Nadam se da će biti još titula, govori Anić.

On je posljednje dvije sezone član slovenskog prvaka, Celja.

 – To je ipak veliki klub, najbolji u Sloveniji, osvajač Lige prvaka. Tu se dobro radi, škola rukometa za mlade je dobro poznata u svijetu. Ipak Celju je teško konkurirati klubovima koji imaju više novca i koji uvijek mogu lako odvesti talentiranog igrača. Ekipa se zbog toga svake sezone mijenja, mladi odlaze u jače klubove.

Vjerojatno i on sam napušta Celje ovoga ljeta.

 – Zasad je sve otvoreno, ali izgleda da klub ima drukčije planove pa je dosta igrača na ključnim pozicijama u ovom trenutku upitno za iduću sezonu. Nadam se da ćemo napraviti rezultat u Ligi prvaka i osvojiti još jednu titulu prvaka Slovenije, zaključio je Igor Anić.

Šarac ima puno potencijala

S Anićem u Celju igra izuzetno talentirani Ljubušak Josip Šarac koji je još prošle sezone bio član Izviđača. Zbog mononukleoze, a potom i ozljede koljena, uspon Šarca na rukometnoj mapi je malo usporen, ali takav talent će sigurno vrlo skoro isplivati.

 – Josip je prije svega jako dobar dečko, puno se družimo. Kao igrač ima puno potencijala. Ovdje je došao poslije godinu i pol dana problema sa zdravljem i nije se lako poslije toga vratiti, pogotovo kroz igru na višem nivou. Mislim da će u ovom drugom dijelu sezone igrati jako dobro, pokazao je to i nedavno kad je Gorenju u derbiju zabio 6 golova. To mu je sigurno najbolja utakmica u dresu Celja. Potencijala sigurno ima, i treba da nastavi raditi i vježbati dalje. Mora ojačati u teretani, ali što se tiče pregleda igre i rukometne inteligencije, to sve sigurno ima. Ako ne bude imao ozljeda, može biti jako dobar igrač.

Vidim da nije sjajno u BiH

Igorov otac Željko Anić je prvi kapetan reprezentacije BiH (s Mediteranskih igara 1993.), a bio je i pomoćni trener u A timu kad je izbornik bio Halid Demirović.

 – Informacije o reprezentaciji dobivam samo kroz medije. Vidim da nije baš sjajno stanje. Šteta kad se vidi koji su tu sve igrači, jer to je ipak dobra ekipa s Terzićem, braćom Burić itd. koji igraju u top klubovima. Na papiru je to dobra ekipa, ali uz takve uvjete je puno teže igrati. Kad sam čuo da se putuje busom toliko sati na utakmicu, ili da nema opreme iznenadio sam se, to se stvarno ne bi smjelo događati. To se možda može dogoditi negdje u Africi, ali BiH je zemlja rukometa s puno svjetskih igrača i prilično je tužno da je takvo stanje.S

Pratim rođaka Vedrana Delića

Anić prati i događanja u bh. klupskom rukometu.

 – Od klubova pratim Izviđač jer mi tamo igra rođak Vedran Delić. Pratim njihove igre u SEHA ligi i kad imam priliku pogledati meč na TV-u. Izviđač je ipak izvor velikih talenata, a dosta informacija imam i od Josipa Šarca koji upravo dolazi iz Ljubuškog. Pratio sam i Zrinjski dok je Vedran bio tamo, koliko je moguće, kao i dok mi je otac bio u bh. rukometu.

Francuzi nedovoljno dobri na SP-u

Ocijenio je i nastup brončane Francuske na proteklom Svjetskom prvenstvu.

 – Očekivao sam da će doći do finala. Kad pogledam ekipu na papiru, mislim da je jako dobra. Samo kad se sagleda koliko dobrih ljevaka ima Francuska, to su slatke muke koga izabrati. Ali ipak se na terenu nisu potvrdili da bi napravili nešto više. Danci su ipak na ovom SP-u bili iznad sviju.

Piše: Ersan Bijedić, [email protected]

error: Content is protected !!