IVONA ĆAVAR: Pokušat ću uskoro napraviti i korak naprijed spram brončane medalje

Realno BiH ima tri do četiri kandidata za Olimpijske igre, a očekujem da bi ih mogli imati jedno ili dvoje u Tokiju. Mislim da je toliko realno, smatra Ivona Ćavar

Uz Ivana Klepića koji je nedavno obradovao sportsku javnost Bosne i Hercegovine zlatnom medaljom na Europskom prvenstvu u karateu (Novi Sad), veliki uspjeh je ostvarila i njegova klupska kolegica iz SKK Neretva (Mostar), Ivona Ćavar, osvojivši brončano odličje u kategoriji do 68kg.

Definitivno sam mogla bolje

Time je postala prva žena iz BiH koja je osvojila dvije medalje s tako dva velika natjecanja kao što su Svjetsko prvenstvo (Linz, 2016.) i Europsko prvenstvo (Novi Sad, 2018.). Za medalju u Novom Sadu je prvo poražena od Azerbajdžanke Irine Zaretske što ju je poslalo u repasaž, pa je poslije četiri pobjede stigla do bronce koja je u svakom slučaju veliki uspjeh.

Ipak s vremenskim odmakom malo drukčije gleda na osvojeno odličje.

– Definitivno sam mogla bolje, mislim da sam u prvom meču imala mali pad koncentracije. U takvim mečevima je nekad teško držati je. Što više vrijeme odmiče, mislim da sam mogla i zaslužila bolje od bronce. Ali to ćemo stizati već na drugim prvenstvima, govori Ivona Ćavar ističući da je već fokusirana na sljedeće obveze.

– Već sam prolazila sličan osjećaj poslije Svjetskog prvenstva tako da su se dojmovi slegli i gledam prema budućnosti. Idemo dalje. Već se spremam za sljedeće turnire.

Poslije dvije bronce čini se da je na redu i pomak.

– Pokušat ću već ove godine u Madridu na Svjetskom prvenstvu uraditi korak više, najavljuje Ivona.

Sve je usmjereno k Tokiju

Iza nje su i ranije neki odlični uspjesi poput srebra sa Svjetskog kadetskog prvenstva 2011. godine. Osim toga Ćavar je i osvajačica balkanskih i mediteranskih medalja, 12 puta državna prvakinja, srebrna sa Svjetskog Kupa u Umagu (2016.), europska sveučilišna prvakinja, sportašica godine Grada Mostara (2015., 2016.), ali i najbolja sportašica BiH (2016.). Ipak prijelaz iz mlađih dobnih kategorija u seniorke je donio problematičan period.

– Najvažnije za moj uspjeh je definitivno Svjetsko prvenstvo, odnosno brončana medalja iz Linza 2016. To mi je dalo “vjetar u leđa”, jer sam prije toga kroz dvije – tri godine pala u neku krizu. Taj uspjeh me podigao na noge i nastavila sam istim putem.

To znači da su sad ambicije najviše. Karate je od prije dvije godine postao olimpijski sport, a prvi put će na Olimpijskim igrama biti predstavljen u Tokiju 2020. godine.– Sve je usmjereno k Olimpijskim igrama, ali idem po redu i sljedeći veliki cilj je ipak Svjetsko prvenstvo u Madridu na jesen. Prije toga imamo Premijer ligu u Istanbulu i Mediteranske igre u Tarragoni krajem lipnja. To je i kraj sezone, a potom slijede pripreme za Madrid.

Od jeseni će naši najbolji karataši na kvalifikacijskim turnirima krenuti skupljati i bodove za OI u Tokiju.

– Realno imamo tri do četiri kandidata za Olimpijske igre, a očekujem da bi ih mogli imati jedno ili dvoje u Tokiju. Mislim da je toliko realno, smatra Ivona Ćavar.

Krenula sam po uzoru na brata

Ivona je Mostarka rođena u Splitu (19. listopada 1995.) i već 13 godina se bavi karateom.

– Krenula sam po uzoru na starijeg brata Matea koji je također bio karataš. Tako da sam uz njega zavolila taj sport i nastavila njegovim stopama. Sve vrijeme sam trenirala u SKK Neretva gdje su uvjeti manje – više solidni, ali definitivno se dobro radi, i to najbolje pokazuju rezultati.

Gore su ozljede na treningu

Karate je borilački sport u kome natjecatelji zadaju udarce koji ne smiju dotaknuti tijelo protivnika. Da bi se ti fiktivni udarci izvježbali potrebno je puno treninga i grešaka…

– Jako često se dogodi da nekoga pogodiš. Gore su ozljede uvijek na treningu nego na natjecanjima. Većina tih ozljeda dolazi u tom pripremnom periodu, na natjecanjima manje – više. Ipak se na natjecanjima više radi na kontroli, oprezu, jer je bitniji rezultat.

O usklađivanju obveza

Jako teško uspijevam uskladiti obveze, ali pošto sam ambiciozna ipak nekako ide. Navikla sam se na sve to, već sam pri kraju i s fakultetom (studij Kineziologije). A kad god uspijem uhvatiti vremena ne propuštam se opustiti i izići s društvom.

O tome što joj najteže pada

Lakše je otići na natjecanje i boriti se, nego trenirati za njega. Daleko najgori i najteži mi je taj pripremni period s velikom količinom treninga koji nosi sa sobom i manjak vremena za druge stvari. To je najteže i s psihološkog i fizičkog stajališta.

O profesionalizmu kod nas

Profesionalizam u karateu kod nas i u svijetu je različit pojam. Profesionalizam nam je omogućen samo u nekoj mjeri. Kako je karate uvršten u olimpijski sport, sve više se ipak ide k tome. U biti, mi treniramo kao profesionalci, ali sve ostalo je na amaterskom nivou.

O karateu van dvorane

Nisam koristila svoje karate vještine van dvorane. Bit karatea je baš da se izbjegnu takve situacije i da se pokuša smiriti na bilo koji način. Došla sam u par neugodnih situacija, ali naravno, sve se to sanira razgovorom.

Piše: Ersan Bijedić, [email protected]

 

 

error: Content is protected !!