TRAJNE SLIKE KAOSA, NEREDA, PRLJAVŠTINE I SMRADA

Sama činjenica da je ovo već treći nastavak serijala o gradskim devijantnostima prisutnim u gradu već duži period i nepostojanja sluha mjerodavnih javnih službi plaćenih za obavljanje svojih zakonom definiranih poslova, s ciljem da ih isprave jasno govori o njihovm dubokom snu i potpunoj nezainteresiranosti da opravdaju povjerenje koje im je ukazano i konačno da opravdaju zagarantirana redovna primanja iz proračunskih  fondova koje pune građani.
Smrad nikog ne zanima
U svakom iole većem gradu posebna briga se vodi o njegovim trgovima, o glavnom ponajviše. Međutim ni tu Mostar, posebno istočni dio grada,  ne pokazuje minimalni sluh za takav odnos. Nezamislivo je, barem u civiliziranom svijetu da se na trgu postavljaju kontejneri iz kojih se posebno ljeti, u jeku najveće turističke sezone širi nesnosan smrad i gdje vlasnici ugostiteljskih objekata odlažu korišteno ulje iz kuhinja koje curi unaokolo praveći mala jezerca idelna za fotografiranje u cilju promocije grada.
Kante za otpatke su odavno devastirane ali to nikog posebno ne zanima. Istina da su do sada zbog divljanja građana mnogo puta uništavane i mijenjane,međutim nikako da se pronađu masivnije od tvrdog materijala koje će odolijevati vandalskim nakanama.
Masivnije koje bi daleko duže trajale ne odgovaraju jer ipak nekom ide u prilog da se često nabavljaju nove zbog  zagarantiranog i obezbijeđenog procenta od  strane isporučitelja. Tako se ta tema zatvara postajući  skoro ali ne i potpuno nerješivi krug. O sadnji cvijeća u postavljene kamene žardinjere da i ne govorimo.
Konačno, na Musali već mjesecima „odmaraju“ polomljeni  betonski stalci suncobrana dočekujući strance i doimaju se kao dijelovi porušenog  mostarskog Larc d triomphe (Trijumfalni luk u Parizu) ili Konstantinovog slavoluka u Rimu. Podsjetimo da su ti slavoluci podizani  za trijumfalan ulazak i doček vojskovođa u grad nakon pobjeda. Mostarski „slavoluk“ odnosno njegovi ostaci sudeći kako izgledaju je svakako bio jedinstven u svijetu.
Grad postaje selendra
 Danas dočekuju gradonačelnika i svitu iz HNK/HNŽ koji zamišljaju nekadašnji slavoluk ne primjećujući par replika njegovih  ostataka. Očito da je vlasnik susjedne buregdžinice „sklonio“ te polomljene nosače suncobrana i da mu inspekcija ne smije prići zbog….“dobrosusjedskih odnosa“… Unutar radnje mora biti čisto a sve što mu smeta može biti vani na ničijoj zemlji i ničijem gradu. Samo nekoliko koraka južnije u blizini nekadašnje poznate birtije „Kod Ćule“ gomila kamenja i betonskih elemenata. Nevjerovatno je kako inspektori ne osjećaju takav nered i kako nemaju snage nikog kazniti. Kaos i nered  po svemu sudeći nekom odgovara. O tim „malim“ stvarima nema se kad voditi računa,  u pitanju je samo raspodjela velikih međunarodnih kredita i zapošljavanje u administraciju svojih najbližih  dok traje „prelazni“ period konstituiranja. A grad rapidno propada postajući prava selendra. Možda bi ih trebalo poslati  na edukaciju u neki europski grad da vide tamošnje ulice i trgove, u kojima građani nisu nimalo od sebe kulturniji nego ih kazne kultiviviraju i time zavole svoj grad pazeći ga kao svoju kuću , avliju, dvorište, mahalu ili kvart. Sva ova mladost se odgaja u gradu prepunom ruševina,  prljavštine , smrada i svakovrsnog nereda i sigurno će cijeli život nositi u sebi sumorne slike jer traju četvrt vijeka. Ni svojoj djeci dakle ne misle dobro. Zlo je ne poslušati savjest kad se javi.
Piše: Zlatko Serdarević

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!