Umjetnost se od kiča i jeftine zabave čuva znanjem

Ljiljana Čekić, teatrologinja i glumica, pojasnila je koliko znače poruke koje dolaze sa scene te koliko kazalište i glumci imaju značaj kada govore kritički o svom prostoru i vremenu.

Čekić je završila je Elektrotehnički fakultet, da bi nakon toga magistrirala, ne na nekom srodnom fakultetu, već Fakultetu dramskih umjetnosti, gdje je i doktorirala. Ljiljana Čekić uspješno glumi, režira, piše scenarije, kolumne, kritike, dramske tekstove. Predaje na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka (NUBL).

Renesansna osoba

– Elektrotehnika je bila faza u traženju same sebe. Ponekad je veliki problem kada imate darove koji, površno gledano, nemaju veze jedan s dugim. Zašto moramo biti ljudi jedne struke ili uske specijalizacije? To je ograničavajuće i veoma netolerantno. Renesansni čovjek se bavio različitim područjima znanosti   i umjetnosti i to je bilo veličanstveno – istaknula je ona o neobičnom spoju svojih profesija.

Ipak, između glume i znanosti , bira glumu koju naziva heroinskom, ovisničkom profesijom. Ali ima tog ovisničkog, smatra Čekić, i u znanosti. Samo u nešto blažem obliku.

Govoreći o tome šta znači hrabrost u kazalištu, sa scene i u umjetnosti, navodi da je ona uvijek potrebna kada se ukazuje na probleme sredine u kojoj se živi.

Hrabrost u kazalištu

– Lako je i neetično kritizirati nekog drugog. Treba početi od svoje kuće, od svoje sredine. Mislim da je malo samokritike na našim prostorima. U umjetnosti, ali i u javnom prostoru. Generalno ljudi kao da neće da vide brvno u svom oku – podvukla je.

Čekić smatra da nikada nije lako biti hrabar. Ni u jednoj profesiji, ni u jednoj sredini, ni u jednom vremenu, jer hrabrost nosi rizik od posljedica.

– Naše vrijeme je vrijeme formalne slobode govora. Formalne, jer možete da kažete što god hoćete, a da to gotovo nikoga ne zanima. Ignoriranje je teška kazna – smatra ona.

Kada je riječ konkretno o onome što se može čuti u kazalištu, porukama koje šalju kazališni umjetnici sa scene i njihovom značaju Čekić smatra da  kazalište nema snagu da mijenja svijet.

Teatar ukazuje na probleme

– Ono samo može da ukaže na probleme. I čuju ga oni koji su publika, a naša publika je nevelika. Svi mi pamtimo samo ono što nas se osobno tiče, a sve drugo zaboravljamo. I to pamćenje ima rok trajanja – podvukla je.

Komentirajući kazalište nekad kroz povijest i danas, te pozicije koje su kazalište i kultura nekad imali, smatra da kada je država ozbiljna i kazalište tako funkcionira.

– Teško je u par rečenica napraviti dobru komparaciju.Razdoblje koje sam ja istraživala je između dva svjetska rata. Do 1934. bila je diktatura jednog vladara. Vladala je jaka disciplina na svim nivoima, ali su se znala jasna pravila. Diktatura je često veoma produktivna. Zanimljivo je praviti paralele između sadašnjeg trenutka i prošlosti. Kod takvih analiza, sadašnjost je često u gubitku. Nažalost – ocijenila je.

Od sveprisutnog kiča, trivijalnosti i jeftine zabave, smatra Čekić, u umjetnosti i životu može se sačuvati učenjem i znanjem.

– Ne poznajem osobu koja je ozbiljna i duboka u svojoj profesiji ,a da je konzument jeftine zabave. Konzistentni ljudi traže konzistentne sadržaje. Često je ukus publike precizan lakmus papir. Brzo i točno detektirate o kakvoj osobi je riječ – naglašava ova glumica.

Glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske, Banja Luka, Ljiljana Čekić rođena je u Dubrovniku, osnovnu školu završila je u Herceg Novom, a srednju u Banjoj Luci. Diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta “Đuro Pucar Stari” Banja Luka, završila postdiplomske studije na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti, Beograd. Obranila je doktorsku tezu iz povijesti  kazališta pod nazivom “Umjetnički razvoj Narodnog pozorišta Vrbaske banovine u periodu 1930-1934” na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu i stekla zvanje doktora nauka o dramskim umjetnostima iz oblasti studije kazališta.

Kao glumica bila je agažirana u Dječjem kazalištu Republike Srpske, Banja Luka te Narodnom pozorištu Republike Srpske, Banja Luka u kojem je bila i stručni suradnik i savjetnik za izvršna pitanja.

Brojni projekti

Iz bogate biografije Ljiljane Čekić izdvaja se i da je bila rediteljica i dramaturginja na predstavi “Stradalnici” Ežena Brijea, Studentsko pozorište Banja Luka (najbolja predstava na Varoš festu 2016), rediteljica predstave “Ženski bend Nublice”, Nezavisni univerzitet, Banja Luka, rediteljica predstave “Plava boja snijega” G. Viteza, BKC Tuzla, autorica i rediteljica predstave “Ostajte”, Nezavisni univerzitet Banja Luka. Tumačila je uloge u kazalištu, tv serijama i filmovima, objavila niz stručnih radova iz oblasti znanosti o teatru, te bila urednica i voditeljica znanstvenih emisija.

Osvajala je brojne nagrade. Između ostalih, najbolja glavna ženska uloga na festivalu Kočićeva srpska scena za ulogu Lajle Lou u predstavi “Život je opaka navika” D. Radovića, u režiji N. Bojića, te više puta bila proglašavana najboljom glumicom Narodnog pozorišta Republike Srpske u sezoni po mišljenju publike, najbolja glavna ženska uloga na Pozorišnim svečanostima u Trebinju, za ulogu Rime u predstavi “Bajka o mrtvoj carevoj kćeri” N. Koljade, u režiji N. Gvozdenovića, najbolje glumačko ostvarenje na 29. pozorišnim-kazališnim igrama BiH u Jajcu, za uloge gospođe Popko i Dame iz kabarea u predstavi “Grobnica za Borisa Davidoviča” D. Kiša, u režiji G. Gojera.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!