‘Uskoro će predsjednik Putin doći u BiH, ali na poziv Taiba Erdogana!’

Bivši predsjednik bivše države, čija je ruka na sjednicama Predsjedništva tadašnje SFRJ uvijek bila kontra Slobodana Miloševića, ne misli da su Dragan Čović i Milorad Dodik najveći problem i opasnost za BiH. Dapače, u vrlo lukavo sročenom odgovoru karizmatični Bogić Bogićević je između redaka upro prstom u Bakira Izetbegovića i pristaše turskog predsjednika Taiba Erdogana, metaforički dajući na znanje da je BiH zapravo u opasnosti i zbog smjera kojim je vode glavne bošnjačke vođe.

 

Bivši najperspektiviniji ‘titov omladinac’, čija je politička karijera dosegnula vrhunac ustoličenjem u fotelju predsjedatelja Predsjedništva tadašnje SFRJ u fazi raspada, karizmatični Bogić Bogićević, rijetko se pojavljuje u javnom prostoru.

Pravda to zdravstvenim problemima, koje doista ima, ali njegova vitalnost, poslovna poduzetnost i urođena politička lucidnost dokazuju, srećom, da je zdravlje korektno i podnošljivo i da Bogićević ipak svjesno izbjegava polemike u javnosti i dozira svoje istupe. Javna federalna dalekovidnica se dosjetila da bivšeg šefa, bivše države, čija je ruka uvijek bila kontra Bore Jovića, dakle Slobodana Miloševića, ugosti u dnevniku plus s ključnim pitanjem.

Najveći problemi

Jesu li Dragan Čović i Milorad Dodik najveći problem i najveća opasnost za ovu nesretnu i nesređenu zemlju? Ne može tako providno i očekivano novinarsko pitanje izbaciti iz sedla i navući na tanak led iskusnog političkog lisca, kakav uistinu jeste Bogić Bogićević. Nije on taj profil političara i ljudski karakter da će tek tako poviti kralježnicu i ponizno odgovoriti ono što je nekom uhu milo čuti. Bogić Bogićević je svojim brzopoteznim i vidljvo već odavno provarenim odgovorom naprosto zabezeknuo voditeljicu, ali i zasigurno zaledio bošnjačku javnost. Uslijedio je odgovor koji se od ‘patriote’ najmanje bio očekivao.

– Ma ne, nisu oni najveći problem ove države. Čović i Dodik su eksponenti onih koji se pitaju. Postoje instrumenti utvrđeni Dejtonskim i Bonskim ovlastima da oni mogu otići, za 24 sata ukoliko ne poštuju Dejtonski mirovni sporazum koji predstavlja zakletvu kod preuzimanja funkcije u parlamentu, predsjedništvu i vladi, u dahu je elaborirao Bogićević.

– I Amerikanci, i Rusi i Turci znaju da je BiH slaba eurpska točka – pa zašto malo tu ne potkopavati kad je već prazan prostor. Mi plaćamo cijenu, mi smo ipak najodgovorniji, mi se koljemo i ubijamo, nisu nas stranci ubijali. Oni jesu pomagali, ali treba reći da je vrijeme da mi preuzimamo odgovornost za sebe – na sebe, kako god to sporo išlo. Ali siguran sam da samo to može dati trajnije rješenje. Naravno, ne smije se zaustaviti put ka EU. Smatram da je svatko tko je pozvan – dobrodošao u BiH, te da svatko može doći, ali da prije toga pokuca na vrata. Svako može držati govor, pa i predsjednik Turske, ako to neće narušiti naše odnose s EU, gdje su mu dvije države zabranile dolazak – Njemačka i Austrija. E sada, pošto je predsjednik Turske prijatelj s predsjednikom Rusije, ja kao sljedeći korak vidim da Putin drži govor ovdje u Sarajevu, ne na poziv Banjaluke i Predsjedništva, već na poziv gospodina Erdogana, završio je Bogić Bogićević.

Treba li prijevod ove presnažne rašlambe. Ona upozovara da se u Sarajevu pouzdano već preko nekih nevladinih turskih udruga traži dvorana za najmanje 10 tisuća Erdoganovih pristaša za predizborni govor Erdoganove stranke u suverenoj državi bez najave i odobrenja državnih institucija.

To je istinska Bogićevićeva patriotska poruka koja u prvi plan stavlja dobre odnose Erdogana i Putina, ali i ne krije strah da bi se Erdogan mogao toliko udomaćiti i umrežiti da bi slobodno i bez zadrške uskoro, opet bez suglasnosti domaćih institucija, mogao pozivati ruskog predsjednika, ali ne primjerice američkog ili njemačkog predsjednika da dođe u  Sarajevo i euforično i nesmetano održi neki govor.

Skrivene namjere

Bilo bi zanimljivo doznati recimo reakciju Taiba Erdogana ako bi doznao za činjenicu da su se u Gulenovim srednjim školama i Burch fakultetu u Sarajevu školovala ili školuju djeca iz najbliže rodbine čelnika SDA, recimo Denisa Zvizdića, kandidata za bošnjačkoga člana Predsjendištva BiH. Bogić Bogićević sluti na otopljavanje odnosa između Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika i detektorski prepoznaje posve drugačiji smjer kojim neke bošnjačke vođe, mi mislimo Bakir Izetbegović, žele voditi BiH.

Pa, onda se čudimo zašto nam država stagnira u leru i nikako da se ubaci u te famozne europske tračnice.

U kreiranom paranoičnom animozitetu prema dežurnim krivcima za sve nedaće i primitivizam u ovoj zemlji, Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku se bestidno prešućuju neke druge vrlo opasne tendencije. Bošnjačka politika nije razapeta, kako neki to perfidno  analiziraju, između Turske i Saudijske Arabije, ona se naprotiv naslanja na moć pa i novce tih dviju muslimanskih sunitskih država. Slijedom toga SDA i Bakir Izetbegović vode dvoličnu politiku. Treba im NATO i Amerikanci, iako ih apsolutno ne vole, kao jamstvo opastanka BiH, a s druge strane opstruiraju, po uzoru na Tursku, reforme i uvođenje  modernih, europskih standarda u BiH jer ne žele u kršćansku Europu bez Turske. Zato snažne poruke Bogića Bogićevića imaju svoju dubinu i težinu. Da je on glavni državnik u ovoj zemlji ili makar lider lijeve opcije sigurno je da bi BiH imala kurs  modernoga zapada. Ali, vjerojatnoupravo stoga nije.

Piše: I. Marić

[email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!