Gdje se sve krše ljudska prava u BiH?

Organizacija Amnesty International objavila je izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH u kojem se ukazuje na pojave diskriminacije manjina, prijetnji novinarima, političke opstrukcije sudstva, neisplaćene odštete….

Diskriminacija manjina

Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić-Finci“ iz 2009. godine još uvijek nije primijenjena. Tako se građani BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda te se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi već su Židovi, Romi ili su iz redova Ostalih, i dalje ne mogu kandidirati za određene bitne izborne političke funkcije.

Socijalna isključenost i diskriminacija manjina, posebno Roma, LGBT-populacije, osoba s posebnim potrebama ostaje široko rasprostranjena u BiH, ističe Amnesty International u svom izvještaju za 2017./2018. Ukazuje se i da je, pak, zajedničkim naporima ostvareno smanjenje broja Roma bez osobnih dokumenata a povećan je i broj romske djece upisane u osnovne škole. Ipak, Romi se i dalje suočavaju s problemima u pristupu obrazovanju, stambenim objektima, zdravstvenoj zaštiti i pri zapošljavanju. U srpnju je Vijeće ministara BiH usvojilo novi trogodišnji Akcijski plan za integraciju Roma, koji je posebno usmjeren na zapošljavanje i olakšavanje pristupa stambenim i zdravstvenim uslugama ali je provedba plana otežana nakon što Vijeće ministara, drugu godinu za redom, ukida dio sredstava za njegovo financiranje. U izvještaju se ukazuje i da je policija je propustila istinski se pozabaviti i istražiti slučajeve nasilja nad LGBTI populacijom. Nisu podignute optužnice protiv onih koji su osumnjičeni za napad na organizatore Merlinka Queer Film Festivala 2014. ili za izgred u Sarajevu, kada je skupina mladića maltretirala i fizički prijetila posjetiteljima kafića i kina popularnog među pripadnicima LGBT zajednice. Amnesty International podsjeća i da se u svibnju planirano okupljanje povodom obilježavanja Međunarodnog dana protiv homofobije i transfobije nije moglo održati, jer Ministarstvo prometa SŽ-a nije dalo potrebne dozvole na vrijeme, iako je zahtjev podnesen u predviđenom roku.

Osobe s invaliditetom, posebno žene i djeca, i dalje su izložene sustavnoj socijalnoj isključenosti, uključujući ograničen pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju. Prema važećim zakonima, osobe s invaliditetom a koje nije posljedica rata, tretira se u BiH drugačije i primaju niže socijalne naknade od ratnih veterana i civilnih žrtava rata.

Napadi na novinare

Amnesty International, nadalje, upozorava i da su nastavljene prijetnje, politički pritisci i napadi na novinare. Tako su lokalne udruge novinara do konca godine dokumentirala 40 slučajeva izravnog pritiska, verbalnih prijetnji i fizičkih napada na novinare.

U studenom je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao prvostupanjsku presudu zapovjedniku Vojske RS-a, generalu Ratku Mladiću, proglasivši ga krivim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom sukoba 1992.-1995. i osudivši ga na kaznu životnog zatvora. Istog je mjeseca, uoči svog zatvaranja nakon 23 godine rada, Haaški sud potvrdio i kazne šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bh. Hrvata. Procesuiranje ratnih zločina u BiH ostalo je sporo. Nekoliko stotina predmeta bilo je na čekanju pred različitim sudovima koncem 2017. Unatoč napretku, tužiteljstvo i dalje trpi zbog nedostatka kapaciteta i resursa, neučinkovitog upravljanja predmetima i trajne političke opstrukcije. Postignut je izvjestan napredak u usklađivanju entitetskih zakona koji reguliraju prava civilnih žrtava rata, uključujući i žrtve ratnog seksualnog nasilja. No, pomoć žrtvama silovanja i seksualnog nasilja u ratu ostala je fragmentirana i ovisna o mjestu prebivališta. U BiH nema napretka niti u pogledu usvajanja Zakona o zaštiti žrtava torture na državnoj razini, a kojim bi se jamčilo istovjetna prava za žrtve rata na cijelom prostoru zemlje. Kazneni sudovi su nastavili nedavnu praksu omogućavanja novčane naknade žrtvama silovanja, donoseći ukupno četiri konačne presude. Ipak, naknade nisu isplaćene žrtvama u predviđenom roku jer osuđeni počinitelji nisu imali sredstava platiti odštetu, dok ne postoji nikakav alternativni mehanizam koji bi to preuzeo na sebe. Odluka Ustavnog suda iz 2016. godine o zastarijevanju zahtjeva za odštetu usmjerena prema počiniteljima, a ne državi – čak i u slučajevima ratnih zločina – rezultirala je rasprostranjenim odbacivanjem zahtjeva u 2017., čime se dodatno ograničava mogućnost žrtava da potraže naknadu a pri tome još moraju i platiti visoke sudske takse. Iako je više od 75% nestalih osoba iz rata ekshumirano i identificirano, još uvijek se 8.000 osoba vodi kao nestalo. Proces ekshumacija i dalje se nalazi pred velikim izazovima, uključujući smanjenje financiranja i ograničenu ekspertizu. Zakon o nestalim osobama ostao je neproveden, a fond za obitelji nestalih još čeka na obećana sredstva, stoji, među ostalim, u izvještaju organizacije Amnesty International.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!