Jovana Raljić: Klasična muzika mi pruža intelektualno zadovoljstvo, a jazz više neko emocionalno

Jovana Raljić, mlada violinistkinja iz Banjaluke posljednjih godina širom Europe održala je više od 300 koncerata, a osim solo nastupa u najvećim europskim koncertnim dvoranama nastupala je i s Bečkom, Gračanskom, Mađarskom, Poljskom i Finskom filharmonijom, kao i Češkim simfonijskim orkestrom.

Glazbom se bavi od malih nogu, počela je s dvije, tri godine u dječjem horu “Vrapčići”, a ovo iskustvo mnogo joj je značilo u nastavku karijere jer se oslobodila treme i straha na sceni, pa sada više ne osjeća strah nego potrebu da bude na sceni i da svoje emocije prenese publici.

“Nakon toga kada sam upisala muzičku školu spontano je došla i violina kao izbor i sve je to na neki način teklo bez nekih planova”, rekla je Jovana Raljić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Prije pet godina nastavila je školovanje u Austriji, a trenutno je na master studijama u Beču, koje bi trebala završiti u idućih godinu dana. Pored studija ima nastupe po Europi u različitim vrstama ansambla ili orkestra, a najviše nastupa solo. Pored violine i dalje se bavi i pjevanjem gdje se više okrenula ka jazz muzici.

 Lijepa strana posla su putovanja

“Bavljenjem s dvije vrste muzike, glasom i violinom, sama sebe na neki način držim u balansu”, kaže Raljić.

Uspoređujući jazz i klasičnu glazbu objasnila je da joj jazz pruža opuštanje jer je dosta slobodan dok u klasičnoj glazbi uživa na drugi način.

“Nikad se nisam konkretno školovala u pjevanju tako da uvijek je to bila jedna vrsta odlaska samoj sebi onome što ja želim, kako ja želim i uvijek mi to pruži jednu vrstu smirenja, ali klasična muzika je sama po sebi više striktna i stroga. Ima dosta pravila, violina kao instrument je toliko kompleksna da iznova sama sebe podsjećam zašto sam to izabrala, a s druge strane mi bude i drago jer napredujem brže. Klasična muzika mi pruža intelektualno zadovoljstvo, a jazz više neko emocionalno”, rekla je Jovana Raljić.

Kada je prije sedam godina prvi put nastupila u koncertnoj dvorani u Beču sve joj je izgledalo kao san, kao nešto što se više neće ponoviti. Ipak kada je upisala Akademiju sve je krenulo spontano bez pomoći ili uticaja.

“Svijet klasične muzike dosta se centrira u Austriji tako da sa svih strana svijeta dolaze umjetnici i drže koncerte. Polako smo se upoznavali i neki su primijetili da ima smisla to što radim i dopalo im se i počeli su me zvati da surađujem s njima prvenstveno preko dirigenata iz različitih svjetskih centara”, ispričala je Jovana Raljić i dodala da je na taj način dobila priliku da nastupa s najpoznatijim europskim simfonijskim orkestrima i filharmonijama.

Kao izuzetno lijepu stanu svog posla izdvaja putovanja, koja joj trenutno odgovara iako nema fiksno radno vrijeme i platu, što bi imala ako bi u budućnosti bila koncert majstor nekog simfonijskog orkestra kao stalni član.

“S druge strane imam toliko slobode da se bacim u različite projekte, da upoznajem izvrsne umjetnike i da kroz ta iskustva sa različitim nacionalnostima i državama da se bukvalno osjećam kao stanovnik Europe ili svijeta, ne kao stanovnik ove države ili neke druge”, istakla je Raljić.

Uspoređujući šanse za uspjeh u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama istakla je da postoji dosta sličnosti, ali da su osobe iz BiH specifičan primjer jer je “poprilično teško preći na tu stranu ali onda kad se pređe dalje je sasvim jednostavno”, a uspjeh daje nevjerojatan osjećaj ponosa.

“U smislu talenta i potencijala mi ne kasnimo. Naprotiv, upoznala mnogo Austrijanaca koji su od rođenja imali priliku da nastupaju u velikim koncertnim dvoranama, posjećuju koncerte, dobijaju časove od vrhunskih umjetnika i na neki način su ostali na ne čak ni prosječnom nivou. Tako da što se tiče potencijala garantiram da sa naših prostora imamo stvarno mnogo talenata, ali te sve druge stvari koje se dešavaju jednostavno sprečavaju ne samo u financijskom nego i motivacijskom smislu”, rekla je Jovana Raljić.

Još u srednjoj glazbenoj školi primijetila je da “gura samu sebe ne znajući gdje ide”, ali da nekima možda treba poticaj koji ne dobiju zbog situacije kakva je ovdje, pa nažalost i ne napreduju dalje.

“Sigurna sam da sam ostala ovdje s istim talentom zbog okolnosti ne bih sigurno napredovala koliko napredujem sad, jer tamo ipak svi dolaze tako da je veće natjecanje”, kaže ona.

Naglasila je da ne osuđuje zbog situacije u BiH obzirom da su budžeti apsolutno neusporedivi između Austrije i BiH, a osim toga Austrija ima tradiciju klasične glazbe.

“To je njihova jedna vrsta tradicionalne muzike tako da je potpuno razumljivo zašto će biti veći napredak i standard”, kaže Raljić.

Kontinuitet dolazaka na koncerte

U posljednjih godinu dana nastupila je, između ostalog, u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Mađarskoj, a ove godine očekuje i više nastupa jer je stupila u kontakt s menadžerskom agencijom iz Beča koja će joj u organizacijskom smislu olakšati posao.

U budućnosti namjerava zauzeti poziciju koncert majstora u nekom od orkestara, kao prva violina, jer vjeruje da će joj fiksni posao ipak postati primamljiv.

Uspoređujući publiku u BiH i inostranstvu, naročito u Austriji istakla je da u toj zemlji pored toga što postoji tradicija i njegovanje klasične glazbe postoji kontinuitet dolazaka na koncerte. Mnogi plaćaju godišnje pretplate za koncerte, a “zbog budžeta država i standarda ne očekuje se ovdje da se stavi ista cijena karte kao i u Austriji”.

“S druge, malo negativnije strane mi imamo malo neku sklonost da sudimo prije nego što bismo nešto i čuli. Tako da mi smo baš toliko kritički nastrojeni da meni dobro dođe jer u smislu kritike ako ovdje dobro prođem – bilo gdje sam super”, istaka je Raljić i dodala da se uvijek raduje nastupima pred domaćom publikom kada pokaže koliko je napredovala i dobije pozitivne reakcije.

Mladim glazbenicima poručila je da rade još više, a to bi kaže rekla i sebi da je u njihovim godinama jer ranije nije bila motivirana kao sada kada vježba po više od pet sati dnevnom

“Raditi mnogo, čak i kada ne znaš što će da se desi iz toga, da je to jednostavno neka vrsta osobnog zadovoljstva, a ne konkretan cilj. Mora postojati kontinuitet u radu i generalno ambicija kao nečemu, ali bez ljubavi i osobnog zadovoljstva niko ne treba ništa siliti. U mom slučaju nikakav vanjski utjecaj nije doprinio da odem negdje, tako da definitivno je moguće”, dodala je Jovana Raljić u razgovoru za AA.

error: Content is protected !!