U Mostaru pronađene vodovodne cijevi iz turskog perioda

Prilikom kopanja kanala za postavljanje suvremenih cijevi za otpadne vode duž Glavne ulice, mostarski novinar i publicista Zlatko Serdarević otkrio je fragmente starog cjevovoda iz 17. stoljeća. Devastirane cijevi na lokalitetu kod nekadašnje zgrade robne kuće Razvitak, su se nalazile na dubini od oko jednog metra. Očito da se radi o vodovodu koji se pružao od vrela Djevojačka voda u Zaliku sve do Majdana kod Tepe, gdje se nalazilo javno kupatilo. U Mostaru su u to vrijeme postojala dva vodovoda. Jedan je položen od Bakšima  na Radobolji , dok je za drugi voda uzimana sa Djevojačke vode.

Polomljeni ostaci od pečene gline

„Za vrijeme izvođenja radova na postavljanju cjevovoda za otpadne vode na Glavnoj ulici svakodnevno sam posmatrao presjek zemljišta u kanalima vjerujući da će se nešto ukazati, jer sam znao da je upravo na tom pravcu postojao stari vodovod iz 17 stoljeća. I zaista jednog dana sam bio prijatno iznenađen kad sam ugledao polomljene ostatke cijevi od pečene gline na poziciji kod čokorilove kuće na Carini. Za nekoliko dana sam odlučio pokušati jednu cijev izvaditi ali kad sam došao sa alatom već je sve bilo zatrpano“, kaže Serdarević.
Međutim nije izgubio nadu da će se ponovo ukazati cijevi koje su ga zaintrigirale jer su predstavljale materijalni dokaz onoga što je u stručnoj literaturi napisano.
„Na svu moju sreću,  za nekoliko dana su se ponovo nešto južnije kod Šegetalove ulice pojavili odlomci glinenih cijevi. Bio sam uzbuđen i sretan tako da sam odmah pristupio iskopavanju želeći spasiti barem jedan dio tog cjevovoda. Zbog velikih nanosa zemljišta sa okolnog  brda cijevi su se na ovoj poziciji nalazile daleko dublje nego prethodno uočene. Dubina je iznosila oko jedan metar. Pažljivo sam kopao i pri tome sam uočio nekoliko važnih elemenata koji nam govore o načinu postavljanja cijevi. Ispod glinenih cijevi dužine  36 centimetara a unutrašnjeg prečnika 10 centimetara, postavljani su kameni obluci i malter kako bi se izbjeglo ulegnuće cjevovoda što bi dovelo do loma. Zatim sam uočio da su cijevi s jedne strane uglavljivane jedna u drugu na proširenjima  i da se taj spoj zalijevao krečom kao zaptivkom anorganskog sastava. U cijevima sam zapazio dosta zemljanog taloga što se može objasniti time što je korišten slobodni pad i voda zbog nepostojanja pritiska nije mogla odnositi taloge. Čak sam primijetio da se na jednom segmentu cjevovoda cijelom dužinom prostirala žila neke biljke koja je na neki način prodrla u cijevi i tu je imala optimalne uvjete za život-vodu i zemlju. Drugi kraj cijevi debljine 10 milimetara je nešto širi kako bi se osiguralo zapitivanje“, kazao je Serdarević.

Tri šadrvana i 12 česmi

Cjevovod je snabdijevao vodom  tri šadrvana i dvanaest javnih  gradskih česama te jedno javno kupatilo na Mejdanu. U svojim „Sjećanjima“ poznati mostarski trgovac i ugledni građanin Risto Ivanišević, spominje ovaj vodovod, ali njegova tvrdnja, navodi orijentalista i povijesničar  Hivzija Hasandedić,  da ga je sagradio mostarski muftija Mustafa Mukić  oko ¸1820. godine, nije točna jer je riječ o obnovi a ne o izgradnji vodovoda. Hasandedić svoj zaključak temelji na činjenici da je prije 1820. godine postojala česma u kadun Fatime mahali na carskoj džadi odnosno Glavnoj ulici koda je trasiran ovaj vodovod. Ovo otkriće je veoma dragocjeno jer predstavlja materijalni dokaz o postojanju vodovoda sa Djevojačke česme i njegove pozicije. Jedan krak je sa Glavne ulice vodio do Roznamedžijine džamije kod Bunura, gdje i danas postoji javna česma, dok  se drugi kraj protezao do Mejdana.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!