VLADIMIR VRANJEŠ: Psihološki je bilo jako teško pauzirati i gledati suigrače

Jedan od ključnih igrača u obrani rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Vladimir Vranješ (30), potpuno oporavljen odrađuje klupske pripreme u mađarskoj Tatabanyji, klubu s kojim ima ugovor do ljeta 2020. godine.

Prethodnih pola godine je dosta nedostajao u rosteru izbornika Bilala Šumana, ali su ostali reprezentativci to ipak uspjeli nadomjestiti i ostvariti prvi plasman na Europsko prvenstvo.

 – Svaki put je bilo teško pratiti utakmice, a nemati šansu da igram. Jer uvijek sa zadovoljstvom svi dolazimo na pripreme reprezentacije, ima nas koji smo tu 10-tak godina. Stvarno sam se nervirao i slavio uz utakmice, to su bila pomiješana osjećanja. Ali na kraju svaka čast momcima koji su se borili jedan za drugog i zasluženo izborili Euro, govori Vladimir Vranješ.

Izbjegao operaciju

On je prošao tešku ozljedu desnog koljena u veljači ove godine na meču Kupa EHF, protiv Rabotnika u Bitolju.

 – Skoro pola godine sam pauzirao pošto mi je na nezgodnom mjestu pukao medijalni kolateralni ligament. Klupski liječnik je preporučio operaciju, ali sam se konsultirao još s liječnicima u Szegedu gdje sam ranije igrao, te liječnicima Veszprema i Montpelliera. Svi su rekli da to može prirodnim putem zacijeliti pa sam odlučio da ne idem “pod nož”. Kasnije mi je i naš liječnik kazao da sam odabrao pravi put, priča bh. pivot.

 – Puno mi je oko oporavka pomogao dr. Aleksandar Jakovljević iz Banjaluke. Krajem svibnja sam počeo individualno trenirati, ružan period je iza mene i nadam se da se neće ništa slično ponoviti, govori Vranješ kojem je to bila prva teža ozljeda u karijeri.

Pred okupljanje rukometaša u lipnju se govorilo da bi mogao pojačati bh. tim u završnim okršajima za plasman na Euro.

 – Bilo je govora, ali ustanovili smo da je bolje za mene i ekipu da ne igram, pošto nisam bio maksimalno spreman. Bolje je bilo preskočiti okupljanje pa da budem spreman za listopad i Euro.

Teške ozljede koljena su prošli i Senjamin Burić te Marko Tarabochia.

 – Kod njih su bili ukršteni ligamenti, pa to traži još duži oporavak. Psihološki je stvarno teško, to je moja prva teža ozljeda u karijeri i nisam navikao na odmaranje u tijeku sezone. Bilo je najgore kad gledam suigrače i ekipu u utakmicama. Ali vjerovao sam da ću se vratiti brzo i sve ovo ostaviti iza sebe, priča Vranješ.

Skidam kapu suigračima

Individualno je krenuo s treningom u svibnju, a potom se uključio u pripreme za novu sezonu s ekipom Tatabanye.

 – Prvih tjedana je bilo bojazni, obraćao sam pozornost samo na osjećaj u koljenu, ali vremenom stvari idu nabolje. Sad smo već odigrali tri test utakmice i mogu reći da to polako odlazi iz glave i koncentriran sam samo na stvari na terenu, ističe Vranješ.

Dovoljno je vremena da dođe u pravu formu već za listopadske prijateljske utakmice s Crnom Gorom, a potom i pripreme za Euro.

 – Nadam se da će u listopadu svi doći zdravi, pa da se okupimo i uigramo neke stvari. Skidam kapu svojim suigračima koji su odradili posao, pogotovo jer znamo u kakvoj je situaciji rukometni Savez i kako to funkcionira. Oni su se izdigli iznad toga i pokazali kako se bori za reprezentaciju, zaključio je Vladimir Vranješ.

Napravili smo respektabilnu ekipu

Mađarsko rukometno prvenstvo starta 30./31. kolovoza.

 – Klupska očekivanja su veća jer smo dobili par reprezentativaca Mađarske, po jednog iz Szegeda i Ferencvaroša, po jednog Rusa i Rumuna iz Dinamo Bukurešta, vratara Wisle… Napravili smo respektabilnu ekipu, ali smo ipak ispod Veszprema i Szegeda. Nadamo se da ih možda bar malo možemo ugroziti, ali glavni ciljevi su treće mjesto u ligi, Final Four kupa i plasirati se u EHF kup.

Bez bijele zastave na EP-u

Reprezentacija će u norveškom Trondheimu igrati na Euru u skupini s Norvežanima, Francuzima i Portugalcima.

 – Daleko je do Eura, a veliki uspjeh što smo se plasirali. Spremit ćemo se dobro za to natjecanje. Protivnici jesu jaki, ali protiv svakoga se može igrati kad se dobro pripremi utakmica. Uvijek bude iznenađenja. Sigurno je da nećemo izvisiti bijelu zastavu, već se boriti kako smo navikli u svakoj utakmici. Većina naših je igrala protiv rukometaša koji čine te selekcije, susretali smo se već s njima. Imamo respekt, ali borit ćemo se do posljednje šanse koju imali.

Piše: Ersan Bijedić, [email protected]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!