Zašto HNS ne govori o kršenju prava Hrvata u Sarajevu?

Zavađene političke grupacije u Sarajevskoj županiji su postigle umirujući poslovnički dogovor oko održavanja dviju sjednica županijske skupštine s udarnom točkom, usvajanje odluke o privremenom financiranju u sljedeća tri mjeseca.

Inat je otišao predaleko pa su se zastupnici uplašili da bi mogli ostati bez plaća i paušala, a proračunski korisnici su tek kolateralna briga. Navodno će se krajem siječnja konačno glasovati i oko smjene Vlade premijera Edina Forte, međutim definitivna primopredaja vlasti je još na dugome štapu. 

Kršenje Ustava 

Dirigent ”četvorke” Elmedin Konaković ovih dana demonstrira svu političku žilavost i više nitko objektivan ne može sporiti da je očitovao proceduralnu lekciju brzopletim jurišnicima iz SDA, SBB i DF-a.

U tom nadmudrivanju oko opstanka na vlasti s jedne i preuzimanju pečata i ”šifre” županijskog trezora teškog milijardu maraka s druge strane, isplivalo je na površinu osiono kršenje vitalnog nacionalnog interesa Hrvata u Sarajevu.

Paradoksalno je zapravo da se politički dezorijentirani hrvatski politički korpus u Sarajevskoj županiji u temeljima ama baš ništa ne pita i da su nesmotreni čelnici sarajevskih stranaka upali u vlastitu zamku pokušavajući preko leđa Hrvata ili nekolicine pojedinaca zaustaviti nalete nove parlamentarne većine ili svrgnuti s vladajućega trona famoznu ”četvorku”.

U glavne aktere su se, presudno ne svojom voljom, promovirali Danijela Kristić, predsjedateljica Skupštine i nesuđeni premijer još važeći kandidat Mario Nenadić. Vrhovni tumač Ustava, Ured Visokog predstavnika je arbitrirao u pravnom sukobu zaraćenih strana tumačenjem kako je Kristić legitimna čelnica županijske skupštine, a ugledni sarajevski stručnjak za ustavno pravo Nedim Ademović nije krio svoju zgroženost antiustavnim ponašanjem jastrebova iz SDA, SBB i DF.

Za Ademovića nema nikakve dvojbe, u sarajevskoj županijskoj skupštini su ”patriote” izvršile grubi udar na Ustav FBiH, pa i na državne temelje, i nedvojbeno ugrozili hrvatski vitalni nacionalni interes. 

”Naravno da je ugrožen. Jer, ako se jednom narodu jamči ustavno procesno pravo da se s drugim narodima dogovara o tome tko će biti predsjedatelj, a tko zamjenici, pa ga onda zaobiđete u tome, tom narodu je oduzeto sredstvo ustavnog djelovanja. To su već abecede zaštite ustavnog života u BiH. To više nije upitno. U ovom slučaju, ne samo da je ugroženo, već je i rezultat jednog sveopćeg neustavnog i antiposlovničkog djelovanja u nizu. Ja snažno podržavam mišljenje OHR-a”, optužio je žestoko Ademović Mirzu Čelika iz SDA i društvo.

Podsjetio je na ustavne promjene iz 2002. godine koje su bile rezultat jedne demokratske borbe protiv etno-nacionalizma. Za njega su one bukvalno demokratska tekovina. 

”Cilj je bio da se zaštite konstitutivni narodi u statusu faktičke manjine kako bi spriječili diskriminatornu vladavinu etničke većine. Znamo, vrlo dobro, da su zvanične srpske i hrvatske vlasti tog perioda pokazivale snažan otpor takvim reformama koje su inicirane odlukom Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Srećom, bilo je neuspješno. Žao bi mi bilo da se sada ta tekovina borbe protiv etničke diskriminacije uruši, i to baš u Sarajevu”, poručio je Nedim Ademović.

Ustav Federacije BiH jasno propisuje, a što je podržano i sudskom praksom, da je izbor predsjedatelja i njegovih zamjenika Skupštine, stvar dogovora klubova naroda. Prema tome, bez obzira što Klub bošnjačkog naroda izabere svog predstavnika, a većina u Skupštini ga potvrdi, on ne može postati predsjedatelj Skupštine dok se klubovi ne dogovore između sebe koju ulogu će imati taj član.

”Prema tome, gospodin Čelik, kada bude potvrđen kao predstavnik ispred Kluba Bošnjaka u Kolegiju Skupštine, mora sjesti sa svojim kolegama i dogovoriti se o raspodjeli tih funkcija”, posve je jasan Ademović.

Nebriga 

Bespoštedna borba za vladajući primat u Sarajevskoj županiji se neupitno nastavlja nesmanjenom silinom i iluzorno je pomisliti kako je Konaković, nakon zadnjeg blagog kompromisa, na koljenima.

Međutim, nasrtaj na Ustav i vitalni nacionalni interes Hrvata u Sarajevskoj županiji ogolio je još jedanput maćehinski odnos stranaka Hrvatskoga narodnoga sabora spram 15 do 20 tisuća Hrvata na širem području glavnoga grada u državi.

Niti jednom riječju, niti jednim slovom se niti jedan čelnik iz grupacije stranaka koje tvore tu krovnu, nacionalnu nevladinu organizaciju nije oglasio reagiranjem na ustavno nasilje od strane sarajevskih ”patriota”.

Odvjetnik Ademović otvoreno sumnja da je geneza takve pasivnosti i nebrige ukalemljena davno kroz protivljenje usvajanju amandmana na Ustav o konstitutivnosti naroda u ”manjinskim područjima”. U stožernoj stranci se vjerojatno vode prepoznatljivom mantrom da Danijela Kristić i Mario Nenadić ”nisu naši” i nisu dobri, a niti legitimni Hrvati i što nas onda briga za Ustav i vitalni nacionalni interes.

Za razliku od HDZ BiH, čelnik SDA Bakir Izetbegović koristi svaku prigodu da verbalno poruči, ali i konkretno demonstrira, kako nikada neće ostaviti Bošnjake u Mostaru na cjedilu prepuštene upravo HDZ-u BiH.

Izetbegović to zorno i dokazuje neskrivenim destrukcijama svih pokušaja Čovićeve stranke da izmijeni izborna pravila za grad na Neretvi, pri čemu ignorira i odluke Ustavnog suda BiH.

Ponašanje stranaka HNS-a u svezi s kršenjem Ustava u Sarajevu, bez obzira što nisu protagonisti krize i dubokih podjela, je zabrinjavajuće. U glavnom gradu djeluje županijski odbor HDZ-a BiH, ali nakon šutnje stranka će neumitno gubiti daljnje povjerenje Hrvata i gubiti svrhu svog postojanja ako neće brinuti o ustavnim pravima ne samo svoga članstva.

Ljudi će biti primorani masovno ulaziti u bošnjačke ili građanske stranke kako bi sačuvali dostojanstvo i barem donekle ostvarili i neke interese. Hrvati su u Sarajevu prepušteni stihiji, oni su nečija politička lovina i svedeni su samo na osakaćeni glasački stroj koji nekakvu zadovoljštinu traži kroz silna ali u biti beskorisna glasovanja za općinska vijeća, županijske skupštine, federalni i državni parlament i napokon za izbore u Hrvatskoj.

A nigdje ih u vlasti nema. Grijeh je stožerna stranka napravila i u Travniku, davno su pobrisali paralelu između Mostara i Travnika i ”stolni grad” Hrvata središnje Bosne ne samo da nije uređen kao Mostar i ne prati istodobno političke procese, nego su Hrvati u njemu svedeni na marginalnu političku skupinu. O tim anomalijama netko ozbiljan mora progovoriti, jednakopravnost i konstitutivnost se mora braniti svim sredstvima na cijelom području BiH. U suprotnom to će se jednoga dana stihijski pogubiti.
J. S.

5 thoughts on “Zašto HNS ne govori o kršenju prava Hrvata u Sarajevu?

  • siječanj 22, 2020 at 2:19 pm
    Permalink

    Ništa novo, nisi član HDZ-a, automatski nisi Hrvat.

    Reply
  • siječanj 22, 2020 at 4:58 pm
    Permalink

    Taman da kazem samo hrvati iz zapadne herc su hrvati ovi ostali Posavina i td su Bosnjaci

    Reply
  • siječanj 22, 2020 at 6:27 pm
    Permalink

    Od pamtivjeka pa do 1941g. SRBI su bili vecina u Sarajevu,Mostaru u BIH.
    Danas je “glavni grad Bih” etnicki cist 95% muslimani s Srba i Hrvata skoro da i NEMA.
    GENOCID 1914-1941-1991

    Reply
  • siječanj 23, 2020 at 3:36 pm
    Permalink

    I’m not very internet smart so I’m not 100% positive.
    Any suggestions or advice would be greatly appreciated.
    Thajk you

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!