Zašto je došlo do eskalacije brutalnih obračuna u dalmatinskoj metropoli?

Paleži automobila, fizički obračuni, pucnjave, ranjavanja i ubojstva usred bijela dana na gradskim ulicama postali su, gotovo se može reći, tmurna svakodnevica koja je unijela veliku dozu nesigurnosti i straha među stanovnike Splita i šireg splitskog područja.

Mladi Filip Zavadlav u subotu je hicima iz automatskog oružja u poslijepodnevnim satima usmrtio tri osobe ispalivši pritom najmanje 36 projektila, od kojih su dva završila u vozilima građana koji su umalo postali kolateralne žrtve njegova navodno osvetničkog pohoda protiv pripadnika splitskog narkomiljea.

Pukom srećom nitko od slučajnih prolaznika nije stradao. To mišljenje dijeli i iskusni kriminalist, bivši službenik MUP-a RH, a sada konzultant za poslovnu i javnu sigurnost Željko Cvrtila.

– Riječ je o osobi koja je očito bila u stresnoj situaciji kada se odlučila na takav postupak, a zasigurno nije vična rukovanju oružjem. Kada takva osoba u rukama ima i koristi automatsko oružje, radi se o posve nekontroliranoj situaciji u kojoj su moguće kolateralne žrtve, kazao je Cvrtila. Prema njegovu mišljenju, učestali obračuni na splitskim ulicama, pa i najnovije trostruko ubojstvo, pokazuju da sustav ne funkcionira, da je loša istražno-pravosudna struktura te da nema generalne prevencije.

– Generalna prevencija znači da se počinitelj nekog kaznenog djela pronađe i da se kazni na adekvatan način i u primjerenom roku. Tako se šalje poruka svima. A ne da počinitelji ozbiljnih kaznenih djela prolaze nekažnjeno ili s malim kaznama, da suđenja traju unedogled i onda završavaju bezveznim kaznama. Tako se šalje poruka da ništa ne funkcionira. To je loša poruka. Tako dolazimo do situacije da se jedan običan mladić ponaša kao na Divljem zapadu, jer očito nema vjere ni u policiju ni u pravosuđe, ističe Cvrtila i napominje da bi se država, odnosno čelni ljudi trebali upitati zašto se to događa i što to ne funkcionira u sustavu.

Cvrtila smatra da je situacija u Splitu eskalirala i da je donekle izvan kontrole iz više razloga. Pored društvenih problema poput manjka perspektive uslijed propasti industrije i nedostatka radnih mjesta te pokušaja dolaska do brze zarade po uzoru na zlatnu mladež čiji su se roditelji mahom obogatili na kriminalu u pretvorbi i privatizaciji, Cvrtila smatra da su najveći problemi u mogućnosti lake nabave ilegalnog oružja, pa i automatskog, kao i u lošoj organiziranosti policije kada je riječ o organiziranom kriminalu. Pritom naglašava kako se pokušava pooštriti zakonska regulativa vezana uz legalno posjedovanje oružja, dok se pravi problem ilegalnog oružja, kojim se čini većina kaznenih djela, ne rješava. Uz to, nastavlja, policija slabo zadire u skupine koje se bave trgovinom drogom, umjesto da ima mrežu informatora i prikrivene istražitelje te da tako kontrolira situaciju, prenosi Jutarnji.hr

Statistike o kretanju kriminala, za razliku od općeg dojma, pokazuju da je Split zapravo sigurniji grad od, primjerice, Zagreba. Prema podacima MUP-a iz 2017. i 2018. godine broj kaznenih djela na 100.000 stanovnika na području PU zagrebačke prelazio je 1300, dok je na području PU splitsko-dalmatinske zabilježeno godišnje oko 1000 kaznenih djela. Prema istoj statistici najnegativniju poziciju ima PU istarska s oko 2000 kaznenih djela godišnje. No, treba napomenuti da ovi statistički podaci ne razlikuju, primjerice, krađu novčanika od teškog ubojstva. Statistički se u oba slučaja radi o jednom kaznenom djelu.

Kriminala, naravno, ima posvuda, a najviše u urbanim sredinama. Međutim, činjenica je da je u Zagrebu, nakon burnih devedesetih, ali i 2000-ih godina, kada je zabilježen niz mafijaških ubojstava, likvidacija u samom središtu grada i stradavanja slučajnih prolaznika, takvih neželjenih događaja sve manje. Puno tih ubojstava do danas je ostalo neriješeno, ali je unatoč tome sve manje krvavih obračuna na zagrebačkom asfaltu.

Čini se, međutim, da je u Splitu u posljednjih nekoliko godina ionako loša situacija još više eskalirala. Stoga ne čudi da se govori o valu nasilja na splitskim ulicama i postavlja se pitanje je li Split postao grad slučaj.

Zanimljivo je napomenuti da su vrlo često u obračune upletene vrlo mlade osobe koje imaju podeblje policijske dosjee i mahom se povezuju s narkomiljeom. Specifično je pritom da u međusobnim obračunima često uopće ne pokušavaju ostvariti svoje ubilačke namjere daleko od očiju javnosti i bez mogućih svjedoka očevidaca, nego to čine na ulicama, ispred kafića i na drugim javnim mjestima ne mareći za moguće posljedice.

Sve to izgleda kao da “mladi lavovi” splitskog krim-miljea pokušavaju otvoreno i nemilosrdno dokazati svoju beskompromisnost i spremnost da preuzmu primat na ilegalnoj sceni, dok je policija, sve dok ne potekne krv, uglavnom samo nijemi promatrač.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

error: Content is protected !!