Zašto žene zarađuju manje od muškaraca?

Prema istraživanju međunarodnog portala Paylab.com, nedostatak asertivnosti u promicanju vlastitih interesa jedan je od glavnih razloga zašto žene zarađuju manje od muškaraca i zašto sporije napreduju na poslu i u karijeri.

Nedostatak  inicijative u promicanju vlastitih interesa je jedan od glavnih razloga zašto žene u prosjeku zarađuju manje od muškaraca i zašto njihova karijera napreduje znatno sporije. Kao rezultat nižih primanja, žene imaju manje mirovine, a manje su im mogućnosti štednje.

Prema istraživanju međunarodnog portala Paylab.com, nedostatak asertivnosti u promicanju vlastitih interesa jedan je od glavnih razloga zašto žene zarađuju manje od muškaraca i zašto sporije napreduju na poslu i u karijeri. Paylab.com je online alat koji omogućuje prikupljanje podataka o plaćama. U istraživanju visine plaća sudjeluje i BiH, odnosno Kolektiv/Posao.ba, s najvećim portalom za istraživanje plaća u BiH www.plata.ba, koji je dio Paylab mreže.

Prema ovim podacima Paylab.com, muškarci u odnosu na žene imaju do 14 posto veća očekivanja kada je riječ o plaćama.

Kao rezultat nižih primanja, žene mogu manje uštedjeti tijekom radnog vijeka i imaju niže mirovine, pa su i zbog toga u nepovoljnijem položaju. Najveći rizik od siromaštva imaju žene u mirovini, neudate žene i samohrane majke. Zbog čega su onda žene i dalje pasivne i ne zauzimaju se za sebe?

Muškarci pregovaraju češće i vještiji su u tome

Linda Babcock, profesorica iz SAD-a i autorica knjige „Žene ne pitaju“, kroz svoja istraživanja je došla do zanimljivih zaključaka. Analizirajući početne plaće postdiplomaca, utvrdila je da su plaće muškaraca bile u prosjeku za deset posto više od plaća žena, jer su muškarci pregovarali o početnim plaćama.

Muškarci su također uvjerljiviji u pregovorima koji se tiču plaća, imaju veće karijerne ambicije, navikli su pregovarati izravno i otvoreno, nije im neugodno kad razgovaraju o radnom učinku – jednostavno rečeno, muškarci pregovaraju češće i u tome su vještiji od žena. Profesorica Babcock iznosi podatak da muškarci čak četiri puta češće iniciraju pregovore koji se tiču njihovih interesa, u usporedbi s njihovim kolegicama.

Djevojčice se uče da budu poslušne

Važno je napomenuti da muškarce nitko ne osuđuje zbog ovakvog ponašanja. Ne samo da je društveno prihvatljivo, već se od muškaraca očekuje da budu asertivniji u komunikaciji. S druge strane, žene koje se ponašaju na isti način često se suočavaju s kritikama: “ona je arogantna, voli šefovati, bezobrazna, karijeristica, proračunata, previsoko cilja!”

Žene su također uvjerene da će njihov težak rad biti prirodno primijećen od strane suradnika, te da će im se plaća povećati u skladu s tim. Ako žene imaju dobar odnos sa svojim nadređenima, onda očekuju da će im oni biti saveznici koji će se zalagati za povećanje plaće u njihovo ime. Nije potrebno posebno naglašavati da se žene često razočaraju zbog ovakvih očekivanja.

Kao razlog za nedostatak inicijative i asertivnosti se navodi činjenica da su djevojčice odgajane da budu dobre, poslušne, skromne i da stavljaju tuđe potrebe ispred vlastitih. To može imati veliki utjecaj na samopouzdanje žene i postavljanje osobnih granica, te izaziva strah od toga kako će okolina reagirati ako ona izrazi svoje potrebe. Žene se boje da će time što su asertivne i što se zalažu za sebe, ugroziti sliku uglađene, ugodne i prijatne kolegice i biti okarakterizirane kao „zahtjevne harpije“. Puno više nego muškarcima, ženama je važno da okolina ima pozitivno mišljenje o njima.

Žene se zalažu za kolektivne interese

Ovo nikako ne znači da žene nisu vješte u pregovaranju. “Žene pregovaraju poput lavica kada predstavljaju kolektivni interes ili kad pregovaraju u ime drugih”, ističe profesorica Margaret Neale sa Stanforda.

Postoje slučajevi gdje menadžerice pregovaraju za bolje plaće svojih podređenih, ali nikada ne poduzimaju inicijativu za povećanje vlastitih plaća. Zbog toga portal Paylab.com savjetuje ženama da razmišljaju o svojoj djeci, članovima obitelji i kućnim ljubimcima kada se nađu u situaciji u kojoj trebaju pregovarati za bolje uvjete za sebe, jer će od toga u konačnici i drugi imati koristi.

Čak i kada im se nude jednake mogućnosti na radnom mjestu, muškarci i žene se razlikuju po načinu razmišljanja i odgoju, što menadžeri trebaju imati na umu, te u skladu s tim trebaju nastojati i postupati pravedno prema oba spola. Tvrtke trebaju koristiti proaktivnu komunikaciju i redovito informirati zaposlenike o mogućnostima i prilikama za njihov profesionalni i osobni razvoj.

Velike korporacije često imaju jasne standarde koji se odnose na spolnu raznolikost i fer pristup prema zaposlenicima. Tvrtke bi trebale redovito provoditi reviziju plaća i izbjegavati velike razlike u plaćama na istim pozicijama, tako što će povećati transparentnost.

Najveća razlika u Estoniji, čak 24%, a BiH na zavidno ‘niskih’ 9 %

Međunarodni servis za istraživanje visine plaća Paylab analizirao je plaće muškaraca i žena i došao do podatka kako žene zarađuju od 2 do 11 posto manje nego muški kolege na istom radnom mjestu u zemljama središnje i istočne Europe: Srbiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Latviji, BiH, Estoniji, Litvi, Hrvatskoj te Finskoj.

Razlike u prosječnim mjesečnim plaćama po spolu puno su veće nego razlike po spolu na istim radnim pozicijama u zemljama središnje i istočne Europe. Općenito, žene u prosjeku zarađuju 9 do 24 posto manje nego muškarci. Ovo je rezultat toga da se žene češće zapošljavaju u sektorima gdje su i plaće niže. Uz to, žene češće uzimaju pauzu u karijeri (zbog roditeljstva), a također su i slabije zastupljene na menadžerskim pozicijama nego što su muškarci.

Među zemljama središnje i istočne Europe najveću razliku u plaćama žena i muškaraca ima Estonija, čak 24% iza koje slijede Slovačka, Češka i Poljska gdje žene imaju 23% nižu plaću u odnosu na muškarce. S druge strane, najmanje razlike u prosječnim plaćama su na Balkanu: u Sloveniji tek 7%, dok su u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini 9%.

Piše: V. Herceg, [email protected]

 

 

error: Content is protected !!